GENERACIJA NA ČEKANJU

Pasivizacija mladih: budućnost koja nestaje

Foto: www.bhdinfodesk.com

Među onima koji najjače osećaju posledice pasivizacije prebivališta nalaze se mladi Albanci iz Preševske doline. Za njih administrativna odluka ne znači samo gubitak adrese u ličnim dokumentima, već i prekid obrazovnih, profesionalnih i društvenih puteva u najosetljivijem periodu života.

Mladi čije je prebivalište pasivizovano često se suočavaju s nemogućnošću da upišu fakultet, dobiju stipendiju, zasnuju radni odnos ili učestvuju u programima za mlade koje sprovode državne institucije i međunarodne organizacije. Bez važećih dokumenata i zvanične adrese, oni ostaju isključeni iz sistema koji bi trebalo da im omogući razvoj i samostalnost.

Posebno je problematično to što se pasivizacija često dešava bez jasnog objašnjenja i upravo u trenutku kada mladi tek počinju da grade svoju budućnost. Umesto podsticaja za ostanak u lokalnoj zajednici, ovakva praksa kod mladih stvara osećaj nesigurnosti, nepravde i nepripadanja, što dodatno podstiče migracije i odlazak iz zemlje.

Organizacije koje rade s mladima upozoravaju da se na ovaj način gubi čitav jedan potencijal – generacija koja bi mogla da doprinese razvoju lokalne zajednice, ali koja je administrativno gurnuta na marginu. U društvu koje se već suočava s odlivom mladih, pasivizacija prebivališta dodatno ubrzava taj proces.

U širem kontekstu, isključivanje mladih iz obrazovnih i društvenih tokova ima dugoročne posledice po demokratiju i socijalnu koheziju. Mladi koji odrastaju bez osećaja da imaju jednaka prava teško mogu razviti poverenje u institucije i motivaciju za aktivno učešće u javnom životu.

Pitanje pasivizacije mladih zato nije samo administrativno ili manjinsko pitanje, već ključno pitanje budućnosti zajednice. Bez njihovog punog uključivanja, svaki govor o razvoju, integraciji i stabilnosti ostaje prazna forma.

 

Shpërndaje në: