VIŠE OD ADRESE

Pasivizacija kao otvorena rana društva

Foto: www.ppmedia.rs

Iako je pasivizacija prebivališta godinama prisutna u praksi, jasan i sveobuhvatan institucionalni odgovor na njene posledice i dalje izostaje. Za pogođene građane, pitanje više nije šta je pasivizacija, već kako iz nje izaći i ko snosi odgovornost za dugotrajno kršenje osnovnih prava.

Stručnjaci i organizacije civilnog društva ukazuju da je prvi korak ka rešavanju problema uspostavljanje transparentnih i jasnih procedura. Građani moraju biti blagovremeno obavešteni o razlozima pasivizacije, imati pravo na efikasan pravni lek i realnu mogućnost da dokažu faktičko prebivalište, bez dugotrajnih i skupih postupaka.

Važnu ulogu imaju i lokalne samouprave, koje bi mogle da deluju kao posrednici između građana i centralnih institucija. Aktivnije uključivanje lokalnih vlasti moglo bi doprineti smanjenju administrativnih prepreka i vraćanju poverenja građana u sistem, posebno u sredinama sa značajnim udelom manjinskog stanovništva.

Međunarodni akteri i institucije takođe se navode kao važan faktor pritiska. Usklađivanje prakse sa preporukama Saveta Evrope i Evropske unije ne bi trebalo da ostane samo formalna obaveza, već da postane deo stvarne politike zaštite ljudskih i manjinskih prava. Bez toga, pasivizacija ostaje otvorena rana u odnosima između države i albanske zajednice.

Za mnoge pogođene građane, rešavanje pasivizacije nije samo pitanje ponovne aktivacije adrese, već i vraćanja dostojanstva i osećaja pripadnosti. U društvu koje teži demokratiji i vladavini prava, administrativne procedure ne bi smele da proizvode trajnu isključenost.

Da li će pasivizacija prebivališta ostati tiha administrativna praksa ili će postati predmet ozbiljne institucionalne reforme – zavisi od političke volje i spremnosti države da svoje građane vidi kao ravnopravne učesnike društva, a ne kao statističku kategoriju.

Shpërndaje në: