PASIVIZACIJA ADRESA U SRBIJI

Zloupotreba prebivališta ili nepravedno oduzimaju osnovna prava?

Foto: www.24sedam.rs

Pasivizacija adresa, proces kojim nadležne institucije brišu prebivalište građana iz službenih evidencija, izaziva sve više polemika u Srbiji. Ova praksa, najzastupljenija na jugu zemlje, posebno u opštinama poput Bujanovca, Preševa i Medveđe, postavlja ozbiljna pravna pitanja o njenoj zakonitosti i posledicama po osnovna prava građana.

Pravni okvir pasivizacije

Prema Zakonu o prebivalištu i boravištu građana, prebivalište u Srbiji prijavljuje se na adresi gde osoba stalno boravi. Međutim, član 10 istog zakona omogućava nadležnim organima da pasivizuju adresu ako se utvrdi da građanin više ne živi na prijavljenoj lokaciji. Problem nastaje u procesu utvrđivanja ovih činjenica, koji često nije transparentan niti uključuje obaveštavanje građana pre donošenja odluke.

Mnogi pravnici ističu da ovakav način primene zakona može biti u suprotnosti sa Ustavom Republike Srbije, koji garantuje pravo na dom, slobodu kretanja i jednaku zaštitu svih građana pred zakonom. “Pasivizacija adresa bez prethodnog obaveštenja ili prilike da građanin dokaže da tu zaista živi predstavlja ozbiljno kršenje prava”, kaže advokatica Jelena Marković, specijalizovana za građansko pravo.

Ograničena prava građana

Kada se prebivalište pasivizuje, građanin gubi pristup mnogim pravima – zdravstvenom osiguranju, glasanju na izborima, pa čak i mogućnosti da obnovi lične dokumente. U praksi, to znači da osoba koja radi sezonski u inostranstvu ili se iz bilo kog razloga privremeno odselila, može ostati bez osnovnih prava u sopstvenoj zemlji.

“Ovo je problem posebno izražen kod manjinskih zajednica na jugu Srbije. Ljudi se često sele zbog loših ekonomskih prilika, ali se i dalje osećaju vezano za svoje domove u Srbiji. Pasivizacija ih potpuno isključuje iz društvenog i političkog života” dodaje Marković.

Mogućnosti pravne borbe

Građani čije su adrese pasivizovane imaju pravo da ulože žalbu ili podnesu tužbu nadležnim organima. Proces, međutim, nije jednostavan. Potrebno je prikupiti dokumentaciju koja dokazuje stvarno prebivalište, uključujući račune za komunalije, izjave svedoka, pa čak i ugovore o zakupu ili vlasništvu nad nekretninom.

Iako neki uspeju da povrate svoja prava, mnogi odustanu zbog dugotrajnog i skupog procesa. “Ljudi često nisu ni svesni da im je adresa pasivizovana dok ne pokušaju da završe neki administrativni posao. Tada se suočavaju s ogromnim birokratskim preprekama,” objašnjava advokatica Marković.

Mišljenje stručnjaka i nevladinih organizacija

Nevladine organizacije koje se bave ljudskim pravima smatraju da je pasivizacija u Srbiji deo šireg problema diskriminacije, posebno prema Albancima i Romima. One pozivaju na hitne izmene zakona koje bi omogućile transparentniji proces i zaštitu prava građana.

Međunarodne organizacije takođe su izrazile zabrinutost zbog ove prakse. U izveštaju Evropske komisije za 2023. godinu navodi se da bi Srbija trebalo da obezbedi jednak pristup pravima svim građanima, uključujući i one čije su adrese pasivizovane.

Pasivizacija adresa otvara mnoga pravna pitanja i ukazuje na potrebu za jasnijim i pravednijim zakonskim rešenjima. Dok država opravdava ovu praksu borbom protiv zloupotreba prebivališta, građani pogođeni pasivizacijom sve češće osećaju da im se nepravedno oduzimaju osnovna prava.