Selektivna primena zakona kao izazov vladavini prava

Foto: www.021.rs

U savremenim demokratskim društvima vladavina prava predstavlja osnovni stub funkcionisanja države i garanciju jednakosti svih građana pred zakonom. To načelo podrazumeva da zakoni važe univerzalno, bez izuzetaka i bez obzira na nacionalnu, političku, versku ili ekonomsku pripadnost pojedinaca. Međutim, u praksi se često pojavljuje fenomen poznat kao selektivna primena zakona, kada se pravne norme ne primenjuju dosledno i jednako na sve. Takva pojava, iako ponekad prikrivena, duboko podriva poverenje građana u institucije i narušava suštinu pravne države.

Selektivna primena zakona znači da se pravila koja formalno važe za sve primenjuju samo na neke, dok se prema drugima primenjuju blaže, ili se uopšte ne primenjuju. Na taj način, zakon prestaje da bude objektivni okvir društvenog poretka i pretvara se u sredstvo moći. Postoji više oblika selektivnosti: politička, administrativna, ekonomska i socijalna. U političkom smislu, selektivnost se javlja kada se zakoni koriste kao instrument kontrole ili pritiska na opoziciju, kritičke medije ili pojedince koji nisu deo vladajuće strukture. Administrativna selektivnost podrazumeva da državne institucije različito tumače i sprovode zakone u zavisnosti od regiona, etničke ili socijalne pripadnosti građana, dok ekonomska selektivnost znači da privilegovane grupe ili pojedinci izbegavaju sankcije koje bi druge pogodile.

Uzroci selektivne primene zakona su brojni i međusobno povezani. Najvažniji među njima su politički uticaj na institucije, korupcija, nedostatak institucionalne nezavisnosti i slabi mehanizmi kontrole vlasti. Kada su sudstvo, policija ili javna uprava pod direktnim ili indirektnim uticajem političkih struktura, objektivnost u primeni zakona postaje gotovo nemoguća. Korupcija dodatno produbljuje taj problem, jer se zakon tada ne tumači na osnovu pravde, već u skladu sa interesima onih koji imaju moć ili novac. Često i sami zakoni bivaju nejasno napisani ili dvosmisleni, čime se stvara prostor za arbitrarnost u njihovom sprovođenju. U društvima sa izraženim socijalnim razlikama i etničkim tenzijama, selektivnost može poprimiti i diskriminatorni karakter, čime se produbljuju postojeće nejednakosti.

Posledice ovakve prakse su dalekosežne. Najpre dolazi do gubitka poverenja građana u pravni sistem i institucije države. Kada ljudi vide da se zakoni ne primenjuju jednako, oni gube motivaciju da ih poštuju i traže načine da zaobiđu sistem, što dodatno slabi društvenu koheziju. Vladavina prava biva zamenjena „vladavinom odnosa“, gde lične veze i politička lojalnost imaju veću težinu od pravnih normi. Takva situacija vodi eroziji demokratije, jer se briše granica između zakonite i nezakonite moći. U ekonomskom smislu, selektivna primena zakona stvara nepoštenu konkurenciju, obeshrabruje investicije i podriva tržišne principe. Na širem planu, ona generiše društvenu nepravdu i osećaj marginalizacije kod onih koji su izloženi nejednakom tretmanu.

Prevencija selektivne primene zakona zahteva dubinske reforme i doslednu primenu principa odgovornosti. Ključnu ulogu imaju nezavisno sudstvo, profesionalna javna uprava i transparentni mehanizmi odlučivanja. Neophodno je ojačati institucije koje nadziru rad državnih organa, poput zaštitnika građana, poverenika za informacije i nezavisnih regulatornih tela. Takođe, mediji i civilno društvo imaju važnu ulogu u ukazivanju na nejednakosti i zloupotrebe u primeni zakona. Pravna edukacija i etička obuka službenika doprinose stvaranju kulture zakonitosti i odgovornosti u javnom sektoru. Samo društvo u kojem institucije funkcionišu nezavisno od političkih i interesnih pritisaka može garantovati da se zakon primenjuje jednako na svakog građanina.

Na kraju, selektivna primena zakona ne sme se posmatrati samo kao tehnički ili administrativni problem. Ona je duboko društveno pitanje koje odražava odnos između moći i prava, poverenja i pravde. Kada se zakoni primenjuju selektivno, nestaje poverenje u jednakost i pravdu, a s tim nestaje i temelj svake stabilne države. U tom smislu, borba protiv selektivne primene zakona predstavlja ne samo pravni, već i moralni imperativ svakog društva koje teži istinskoj demokratiji i vladavini prava.

 

Shpërndaje në: