RAZVOJ NA ČEKANJU

Kako pasivizacija usporava obnovu i investicije na jugu Srbije/Preševske Doline?

Foto: www.privatizacija.privreda.gov.rs

Ekonomski i razvojni efekti pasivizacije adresa na jugu Srbije/Preševske Doline nisu ograničeni samo na pad lokalne potrošnje i smanjenje fiskalnih prihoda, već se protežu na čitav sistem javnih usluga i infrastrukture. Kada se broj stanovnika formalno smanji, planiranje razvoja postaje netačno i neodrživo. Broj dece u školama, pacijenata u zdravstvenim ustanovama ili korisnika komunalnih usluga procenjuje se na osnovu zvaničnih evidencija. Ako te evidencije ne odražavaju stvarno stanje, lokalne vlasti donose pogrešne odluke o obimu i prioritetima ulaganja. Na primer, može doći do zatvaranja škola, ambulanti ili javnih preduzeća zato što statistika pokazuje da „nema dovoljno“ stanovnika, iako deo populacije realno i dalje živi tu, ali administrativno ne postoji.
Ovakav raskorak između realnosti i evidencija ima ozbiljne posledice po kvalitet života. Građani koji su pasivizovani formalno gube pravo na usluge u mestu gde stvarno žive – ne mogu da glasaju, ne mogu da registruju vozilo, otvore firmu ili podnesu zahtev za lokalnu subvenciju. Time se smanjuje njihova integrisanost u ekonomski sistem i oni često postaju „nevidljivi građani“. U društvenom smislu, to vodi do pasivnosti, socijalne izolacije i smanjenog poverenja u državne institucije. Kada građani nemaju pristup osnovnim uslugama, njihova ekonomska aktivnost slabi, a odlazak u inostranstvo postaje jedina opcija.
Poseban problem predstavlja onemogućavanje pristupa javnim fondovima i programima. Srbija poslednjih godina kroz različite državne i međunarodne programe (npr. IPA fondove EU, programe Ministarstva za državnu upravu, lokalni ekonomski razvoj) ulaže značajna sredstva u razvoj nerazvijenih područja. Međutim, administrativna pasivizacija adresa znači da veliki broj ljudi i domaćinstava iz juga Srbije/Preševske Doline ne može formalno da učestvuje u tim programima. Za prijavu na većinu konkursa uslov je dokazano prebivalište, što pasivizovani građani ne mogu da obezbede. Time se stvaraju nejednake šanse i dodatno produbljuju razlike između regiona.
Pasivizacija utiče i na dugoročnu održivost infrastrukture. Kada se smanji broj formalno prijavljenih stanovnika, država i lokalne vlasti preusmeravaju investicije u druge oblasti. To dovodi do stagnacije u izgradnji i održavanju puteva, vodovoda, kanalizacije i digitalne infrastrukture. U ruralnim sredinama juga Srbije/Preševske Doline to je već vidljivo kroz propadanje lokalnih puteva, smanjenje broja autobuskih linija i smanjenje kvaliteta javnih usluga. Nedostatak investicija dodatno obeshrabruje stanovnike da ostanu, a potencijalne povratnike da se vrate. Na taj način, pasivizacija adresa ne samo da odražava postojeće stanje, već ga i pogoršava, pretvarajući administrativni problem u trajni razvojni deficit.
Konačno, pasivizacija adresa i ekonomska stagnacija nisu dva odvojena procesa, već međusobno uslovljeni. Pasivizacija smanjuje pristup resursima i uslugama, što dovodi do odlaska stanovništva i slabljenja lokalne ekonomije. Odlazak stanovništva dalje smanjuje broj aktivnih adresa i ekonomski potencijal zajednice. Da bi se ovaj ciklus prekinuo, neophodno je uvesti transparentan, pravedan i predvidiv sistem evidencije stanovništva koji će uzeti u obzir stvarne migracione tokove i specifičnosti pograničnih područja. Uz to, potrebno je obezbediti posebne razvojne programe za opštine pogođene pasivizacijom – programe koji će istovremeno obnoviti infrastrukturu, otvoriti radna mesta i stvoriti uslove da se ljudi vrate i ponovo prijave prebivalište.
Sve dok se pasivizacija posmatra isključivo kao tehničko pitanje, a ne kao ozbiljan razvojni izazov, jug Srbije će nastaviti da gubi i ljude i resurse. Ovaj proces pokazuje koliko su administrativne odluke neretko duboko povezane sa ekonomskom stvarnošću, te da su za održiv razvoj potrebne integrisane mere koje spajaju pravni, demografski i ekonomski pristup.
Shpërndaje në: