PERSPEKTIVA HOLANDSKOG AKTIVISTE O PASIVIZACIJI

Jan Jansen: Pasivizacija je institucionalizovana etnička diskriminacija

Foto: www.nin.rs

U dnevnom listu „Koha Ditore“ od 31. avgusta 2025. godine, Jan Jansen, prevodilac, novinar i holandski aktivista za ljudska prava, poznat po višegodišnjem angažovanju u dokumentovanju kršenja ljudskih prava, objavio je članak u kojem detaljno obrađuje problem Albanaca na jugu Srbije / u Preševskoj dolini. Jansen, koji već duže vreme istražuje na terenu i otvoreno govori o nepravdama koje se nanose albanskoj zajednici, ovog puta donosi oštru analizu fenomena koji srpske vlasti predstavljaju kao „administrativno“ pitanje, ali koji, prema njegovim rečima, u suštini predstavlja tihi etnički progon.

U svom članku, autor podseća da su se od 70-ih i 80-ih godina mnogi građani iz bivše Jugoslavije iselili radi rada u zemlje poput Nemačke, Austrije ili Švajcarske, zadržavajući status stranih radnika. Zbog udaljenosti i prirode posla, oni se mogu vratiti u svoje domove u Srbiji samo tokom letnjih meseci. U međuvremenu, lokalna policija, zadužena za kontrolu adresa, koristi njihovo odsustvo da ih pasivizira, konstatujući da u stanu ne živi niko. Čak i kada se procedura ponavlja više puta u razmacima od nekoliko nedelja, rezultat je isti: Albanci koji rade u inostranstvu bivaju pasivizirani bez ikakvog upozorenja ili direktne informacije.

Jansen ističe da je ova praksa, nasledstvo totalitarnog sistema bivše Jugoslavije, postala sofisticirano sredstvo etničkog čišćenja. Naizgled, sve se odvija po zakonu: kontrole, zapisnici, policijski izveštaji. Ali u stvarnosti, ovaj mehanizam proizvodi dramatične posledice: albanski građani gube pravo na svoju imovinu, na javne usluge i na lična dokumenta. Mnogi od njih čak ne znaju da su pasivizirani dok ne zatraže neki dokument u administraciji i saznaju da više nisu u registru.

Autor navodi primer Safeta Demirovića iz Medveđe, koji je prošao sve sudske instance, pa čak i Ustavni sud Srbije. I tamo, 14. novembra 2014. godine, odluka je bila protiv njega: pasivizacija, proglašena „zakonitom“, ostavila ga je bez ikakvih prava – čoveka bez državljanstva. „Ovaj slučaj – naglašava Jansen – je samo jedan od hiljada koji pokazuju da pasivizacija adresa nije birokratska greška, već promišljena strategija za slabljenje i proterivanje Albanaca iz svoje postojbine.“

Još jedna zabrinjavajuća činjenica koju autor ističe jeste sastav policije na jugu Srbije. Nakon rata 2001. godine, Srbija je bila obavezna da uključi Albance u policijske strukture, srazmerno sa lokalnom strukturom stanovniçtva po etniëkoj pripadnosti. Međutim, danas je većina tih Albanaca otišla u penziju i nisu zamenjeni pripadnicima svoje zajednice, već Srbima. Kao rezultat, policija više ne odražava etničku stvarnost regiona, već se pretvara u instrument državnih nacionalističkih politika.

U svojoj analizi, Jansen se poziva na izveštaje uglednih organizacija, poput Helsinškog odbora za ljudska prava, koji je pasivizaciju adresa označio kao oblik etničkog čišćenja. On podseća da ovaj proces nije izolovan, već sistematizovan i pažljivo osmišljen, kombinujući administraciju, policiju i pravosuđe u mehanizam koji pojedinca lišava svih njegovih građanskih prava.

Jansenovi komentari su direktni i kritični prema političkoj hipokriziji Srbije. On ističe da srpska država uporno zahteva garantovanje prava Srba na Kosovu, dok istovremeno uskraćuje osnovna prava Albanaca u Preševskoj dolini. Ova asimetrija, prema njegovim rečima, nije samo nepravedna, već i neprihvatljiva za zemlju koja teži evropskoj integraciji. „Srbija – piše on – ne može tražiti zaštitu za jednu manjinu, dok istovremeno sprovodi diskriminatorske i progoniteljske politike prema drugoj manjini unutar svojih granica.“

Na kraju, on poziva na snažnu međunarodnu reakciju, posebno od strane Evropske unije, povezujući ovo pitanje sa procesom dijaloga između Kosova i Srbije, kao i sa evropskom integracijom same Srbije. Prema njegovom mišljenju, Evropa ne sme zatvarati oči pred ovim stvarnostima, jer sistematska kršenja ljudskih prava nad Albancima na jugu Srbije predstavljaju direktnu prepreku za svaki srpski zahtev da postane deo evropske porodice.

Jan Jansen, prevodilac, novinar i holandski aktivista za ljudska prava, angažovan je i nastavlja da se profesionalno angažuje u dokumentovanju i zagovaranju protiv kršenja ljudskih prava. U poslednje vreme, istraživao je na terenu i otvoreno govorio o etničkom čišćenju koju Srbija sprovodi nad Albancima unutar svojih granica. Ovaj tekst je napisan na albanskom jeziku od strane samog autora i objavljen uz njegovu dozvolu.