PRAVNA ZAŠTITA I EVROPSKI STANDARDI

Kada adresa nestane iz sistema: Šta kaže evropska konvencija o ljudskim pravima?

Foto: www.coe.int

Pored unutrašnjih pravnih pravila, pitanje pasivizacije adrese neposredno se povezuje sa standardima Evropske konvencije o ljudskim pravima (EKLJP) i pravom na efikasan pravni lek. Pre svega, pasivizacija utiče na uživanje prava iz člana 8 EKLJP (poštovanje privatnog i porodičnog života i doma), jer administrativno ‘brisanje’ prebivališta zadire u vezu pojedinca sa mestom stanovanja i može da prouzrokuje domino-efekte na pristup pravima i javnim uslugama. Evropski sud za ljudska prava priznaje da režimi prijave prebivališta i praksi registracije mogu pasti pod zaštitu člana 8, a u predmetu Tatishvili protiv Rusije Sud je ispitao proizvoljnost odbijanja registracije i standarde postupka koji moraju biti predvidivi, dostupni i zasnovani na zakonu, bez arbitrarnih prepreka. Ovi principi su relevantni i za ocenu zakonitosti i proporcionalnosti pasivizacije adrese u domaćem pravu.

Domaće pravo predviđa dvostepenu upravnu zaštitu: žalbu Ministarstvu nadležnom za unutrašnje poslove u roku od osam dana od prijema rešenja o pasivizaciji (upravni postupak), a zatim i sudsku kontrolu zakonitosti konačnog upravnog akta u upravnom sporu pred Upravnim sudom. Zakon o upravnim sporovima obezbeđuje sudsku zaštitu pojedinačnih prava i pravnih interesa protiv konačnih upravnih akata, kao i zaštitu u slučaju „ćutanja uprave“. Na taj način, formalno postoji putanja od upravnog do sudskog nadzora nad rešenjem o pasivizaciji. Nadležnost Upravnog suda eksplicitno obuhvata sporove protiv drugostepenog rešenja, ali i protiv prvostepenog akta kad žalba nije dozvoljena, što sistemski obezbeđuje pristup sudu radi ocene zakonitosti i proporcionalnosti mere.

Međutim, međunarodna tela i domaće organizacije za ljudska prava ukazuju na praktične poteškoće : nedovoljnu transparentnost postupaka, nedovoljno obrazložene odluke, poteškoće u dokazivanju stanovanja i ograničen pristup efektivnim pravnim lekovima. U Petom mišljenju Savetodavnog komiteta Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina (Saveta Evrope) iz maja 2025. Godine izričito se navodi da praksa „pasivizacije“ adresa, naročito u Bujanovcu, Medveđi i Preševu, izaziva zabrinutost kako zbog načina donošenja odluka od strane organa javne bezbednosti, tako i zbog izostanka delotvornih pravnih sredstava za osporavanje takvih odluka; posledično, to utiče na jednako uživanje prava pripadnika manjina. Ovi nalazi stvaraju obavezu preispitivanja usklađenosti domaće prakse sa standardima pravičnog postupka i efektivnog pravnog leka u svetlu člana 13 EKLJP i člana 14 (zabrana diskriminacije) u vezi sa člankom 8 Konvencije.

Empirijski podaci civilnog društva ukazuju na razmere i posledice. Inicijativa mladih za ljudska prava dokumentovala je hiljade slučajeva pasivizacije adresa u opštinama Medveđa, Bujanovac i Preševo u periodu od 2011. do 2023. godine, uz preporuke nadležnim organima da obezbede potpunu statistiku, standardizuju postupke i preispitaju proporcionalnost mera. Pored toga, komparativno-analitički radovi (npr. Max Planck Working Paper 2023) beleže obrasce pasivizacije i ukazuju na potrebu za jačim procesnim garancijama i nezavisnim nadzorom. Ovi izvori su relevantni za procenu realne dostupnosti pravnih lekova i prakse odlučivanja u slučajevima u kojima je pasivizacija zahvatila znatan broj građana.

Domaća praksa nadzornih tela dodatno osvetljava problem. Poverenik za zaštitu ravnopravnosti je 2025. godine u jednom predmetu koji se odnosio na postupak prijave prebivališta utvrdio diskriminaciju na osnovu nacionalne pripadnosti, što pokazuje da, kada do kontrole dođe, nezavisna tela umeju da prepoznaju i sankcionišu neravnopravan tretman u administrativnoj praksi. Iako taj slučaj nije iz južnosrpskih opština, standardi koji iz njega proizlaze (jednako postupanje, zabrana neosnovanog otežavanja prijave) relevantni su za ocenu zakonitosti i nepristrasnosti u pasivizaciji uopšte.

U pogledu praktičnih garancija pravičnog postupka, standardi Evropskog suda zahtevaju da intervencije koje utiču na uživanje prava iz člana 8 budu „u skladu sa zakonom“, da služe legitimnom cilju i da budu „neophodne u demokratskom društvu“, što uključuje proporcionalnost i adekvatne procesne garancije: jasno i blagovremeno obaveštavanje, obrazloženo rešenje, efektivan rok i stvarnu mogućnost žalbe, te nezavisan i delotvoran sudski nadzor. Domaći zakon formalno ispunjava više ovih uslova (postojanje pisanog rešenja, pravo žalbe i upravni spor), ali nalazi Savetodavnog komiteta i izveštaji civilnog društva sugerišu da je neophodno poboljšati transparentnost kriterijuma, jedinstvenost prakse i dostupnost informacija građanima kojima je adresa pasivizirana.

Zaključno, da bi pasivizacija adrese bila usklađena sa evropskim standardima, neophodno je: (1) da bude strogo zasnovana na zakonu i proverljivim činjenicama, (2) da rešenja budu individualizovana i obrazložena, (3) da žalbeni postupak bude delotvoran i dostupan, uz mogućnost naknadnog sudskog nadzora bez prekomernih formalnih prepreka, i (4) da postoji statistička transparentnost i spoljni nadzor (npr. od strane nezavisnih tela i skupštinskih odbora). Domaći normativni okvir predviđa ključne mehanizme (žalba MUP-u i upravni spor), ali međunarodni nalazi i domaća empirija ukazuju na potrebu njihove dosledne, nediskriminatorne i predvidive primene u praksi, naročito u opštinama juga Srbije sa značajnim učešćem albanskog stanovništva.

Shpërndaje në: